Dolazak braće na Ćokovac
Od dolaska na Ćokovac početkom 12. st. monasi su postojano odolijevali svim kušnjama prihvaćajući izazove koja su stoljeća stavljala pred njih. Ipak, početkom, 19. st. samostan je za vrijeme francuske uprave Dalmacijom ukinut. Više o tom razdoblju povijesti samostana može se pročitati ovdje.
Trebalo je proći nešto više od 150 godina pa da unutar ćokovskih zidina braća benediktinci opet mole i rade . O. Martin Kirigin, o. Benedikt Celegin i b. Pio Palijan, nakon godina traženja konačno se odlučuju nastaniti na Ćokovcu te započinju obnovu monaškog života i samostanskog kompleksa. Tako, prvih dana listopada 1961., Ćokovac, tada u gotovo ruševnom stanju, udomljuje svoje prve monahe. Godine 1965. posvećen je novi oltar u obnovljenoj crkvi te je život u samostanu mogao poprimiti svoj redoviti tijek. Od tada se samostan polako obnavlja svesrdnom pomoću mnogih dobročinitelja, nesebičnim zalaganjem žitelja Tkona i otoka Pašmana, zadarske nadbiskupije te uz trajni nadzor i pomoć zadarskog Zavoda za zaštitu spomenika kulture. Sa zahvalnošću se sjećamo i bratske velikodušnosti benediktinskih samostana u Austriji i Njemačkoj.
Zajednica danas
Molitva i rad prve braće, njihova žrtva prinesena u ljubavi, ispunjena nadom i nošena vjerom temelj je na kojem Gospodin nastavlja graditi ćokovsku zajednicu. Od tada su monaško posvećenje primila petorica novih članova od kojih četvorica borave na Ćokovcu, dok jedan brat djeluje u benediktinskom zavodu Sv. Anselma u Rimu.
Svakodnevni život benediktinske zajednice u bitnome je oblikovan Pravilom koje ona slijedi. No, s druge strane, to isto Pravilo uzima u obzir konkretne zahtjeve prostora i vremena u kojima se utjelovljuje. Podneblje, kultura, mentalitet, arhitektura samostana, broj braće i talenti koje imaju... tlo su nad koje duh Pravila ima sići i prožeti ih, stvarajući uvijek nove i unikatne zajednice, jer - Bog se ne ponavlja u svojim djelima.
Tako i monaška zajednica na Ćokovcu slijedi Pravilo trudeći se prepoznati i prihvatiti izazove koje nam naše ovdje i danas donose. Odgovore, na dar primljene u osluškivanju Riječi, živimo u svakodnevici snagom zajedništva i u ljepoti jednostavnosti.
Riječ Božja
Molitva i rad, zajedništvo i samoća, šutnja i govor - u svemu tome, za sav naš život, želimo imati kao središte i glavni oslonac Riječ Božju. Obilju informacija, analiza i interpretacija pretpostavljamo utjelovljenu Riječ, koja jučer i danas - Ist(in)a je.
Zajedništvo
U vremenu u kojem se temeljne strukture i oblici društvenog života korjenito i brzo mijenjaju ili čak nestaju, želimo otkrivati ljepotu i snagu istinskog zajedništva, ukorijenjenog u uzajamnom poštovanju i prihvaćanju. Noseći slabosti jedni drugih tražimo najprije dobro drugoga, Dobroga u njemu.
Jednostavnost
Društveni razvoj i napredak stavlja danas pred čovjeka mnoštvo opcija koje nužno ne uvećavaju njegovu slobodu na koju je pozvan. Naprotiv, ono nerijetko odvraća od puta srca i tako otežava životne izbore i vjernost donesenim odlukama. Izabirući uski put evanđeoske jednostavnosti srce nam se širi pa možemo vjernije živjeti sa samo Jed(i)nim potrebnim.